Maroko, egzotični bijeg iz zime

Ukoliko ove zime poželite pobjeći od magle, niskih temperatura, sivila i kiše ili snijega, razmislite o Maroku, dovoljno bliskom da ga je lako doseći, a dovoljno dalekom  da vam pruži baš to što trebate: egzotični bijeg iz zime. Kao spoj između Europe i Afrike, Maroko je spoj antičkih gradova sa starim medinama, visokih planina i planinskih prolaza, okeanske obale savršene za surfere i mistične Sahare.

Najbolji period za posjetiti Maroko je između novembra i marta, a najteži dio je odlučiti što odabrati između svega toga što čini Maroko ukoliko imate tek sedmicu ili malo više.  Mi smo se za naše prvo putovanje (kažem prvo jer sigurna sam da ćemo se vratiti :)) odlučili na obilazak kraljevskih gradova Maroka, krećući od Marrakesha, preko Casablance, Rabata, Meknesa do Feza.

1. Marrakesh

Nakon dugih hladnih mjeseci od kojih smo poželjeli pobjeći, u Marrakeshu nas je dočekalo prekrasno sunce, dani poput našeg kasnog proljeća, savršeni za beskonačne dnevne šetnje tek u laganim bluzama i hlačama i uživanje na panoramskim terasama. Marrakesh je grad koji nas smo ostavili pomiješanih emocija. Nakon prvog utiska nevjerovatno dotjeranog i sređenog grada, kakav jeste izvan zidina medine, sa sobom smo iz njega ponijeli stalnu buku motora koji samo što vas ne ubiju na ulicama i sjećanje na probijanje kroz užasne gužve lokalaca i turista kroz ulice medine.

Marrakesh je veliki i zbunjujući grad, sa medinom čije se ulice poput labirinta vrte oko glavnog trga, Djemaa El Fna-e,  proglašenog Unescovim spomenikom svjetske baštine zbog očuvanja urbanih legendi i nepisane historije. Ovaj ogromni trg će vas potpuno zbuniti količinom ljudi koji se tu nalazi u svakom trenutku. Prekriven je štandovima sa hranom i svježe cijeđenim sokovima, uličnim zabavljačima, izvođačima predstava i masom ljudi koji se šetaju i učestvuju u tom žaboru. Turisti su u glavnom pasivni promatrači života na trgu, smješteni na terasama restorana koji okružuju trg posmatraju kako lokalno stanovsništvo, čitave porodice, se predveče izvedu na trg i uživaju u njegovoj živosti.

Uz trg se nalazi i najveći minaret Marrakesha, onaj džamije Koutoubie iz 1162. godine koji je prekrasan dok je okupan svjetlom dok suncem zalazi.

Najljepši dio Marrakesha su panoramske terase, gdje možete uživati u tradicionalnom čaju od mente dok gledate krovove grada, minareta koja vas okružuju i uličice medine pune života i radnjica.

Mnogo je toga za vidjeti u Marrakeshu, mnogo palača, džamija, vrtova, muzeja i toliko uličica za obići.

Kad vas umori gužva i vreva medine, pobjegnite u jedan od gradskih vrtova. Ja bih izdvojila Majorelle vrtove – poklon gradu od Yves Saint Lauranta, gdje je poznati dizajner došao živjeti 1964. sa svojim partnerom i kupio eklektični plavu vilu čije je vrtove otvorio javnosti. Jedan od najljepših momenata ovog putovanja bilo je uživanje u najsočnijim jagodama ikad na klupici u ovom predivnom vrtu okupanom suncem.

Savršeni mir ćete pronaći i u Ali ben Youssef medresi, nekada najvećoj medresi u Sjevernoj Africi, i idalje jednoj od najljepših, sa cedrovim kupolama, mashrabiyya drvenim balkončićima, ornamentalnim pločicama i mermernim mihrabom.

Pronašli smo još jedno skrovište od gužve, Maison de la Photographie – muzej fotografije, gdje u jednoj od prekrasnih starih gradskih kuća – palača, kroz nekoliko katova, u otvorenim prostorijama tek sa velikim bijelim zavjesama,  možete pogledati stalnu postavku vintage crno-bijelih fotografija Maroka i života u Maroku između 1870. i 1950.

2. Casablanca

Iako je u Marrakeshu ostalo još ponešto za vidjeti, naročito u novo dijelu grada koji nismo dovoljno istražili, treći dan našeg putovanja smo krenuli za Casablancu, gdje je moja silna želja bila vidjeti njenu najljepšu građevinu, džamiju Hassana Drugog. Smještena na samoj obali okeana, čiji valovi udaraju u njene zidine i vjernici ih mogu vidjeti i čuti tokom molitve kroz velika staklena vrata, ovo je najljepša džamija koju sam vidjela i kako s vana tako i iznutra izgleda jednostavno spektakularno.

Sama Casablanca je moderniji, veliki grad, u kojem se osjeti veliki utjecaj Francuske na njenu arhitekturu i život. Grad trenutno prolazi kroz veliku obnovu kroz koju se nizu nekada prekrasnih, ali sada jako oronulih građevina, hotela i institucija, vraća nekadašnji sjaj.

3. Rabat

Rabat je grad u kojem smo se odmah po dolasku osjećali ugodno i opušteno i kroz koji smo uživali u šetnju već i prolaskom kroz grad od željezničke stanice do našeg riada duboko u medini. Van zidina stare medine Rabat, glavni grad Maroka, je sređen grad sa velikom alejom s palmama, porodicama i mladim ljudima koji šetaju tokom ugodne večeri, caffee barovima koji su puni. Iako je i medina Rabata velikim dijelom zagužvana, puna preplićućih ulica na kojima se prodaje (najukusnije) voće i povrće, kao i sve drugo što vam može pasti na pamet, ta gužva nije ni blizu onoj u Marrakeshu. I tu smo naravno kupovali voće u ogromnim količinama nikako se ne uspijevajući zasititi najfinijih jagoda na svijetu, sočnih mandarina, preukusnih banana, i sve to za malo novaca.

Dok šetate medinom Rabata najprirodnije vam je na svijetu jesti ukusnu ribu ili meso koje se sprema na ulici i ubaci u svjež kruh sa povrćem ili krompirićima. To je mjesto gdje se tako lako saživite sa ljudima oko sebe jer su svi tako opušteni, ljubazni, nasmijani.

U Rabatu smo potpuno uživali švrljati ulicama medine, gdje sam se ja zaljubila u marokanske tepihe, gdje smo otkrili lokalnog umjetnika koji nas je oduševio sa svojom galerijom i radovima, gdje smo zaista doživjeli Maroko i njegove medine onako kako smo ih zamišljali, šaroliko, prepuno autohtonih marama, posuđa, tepiha, kožnih torbi, suvenira i opušteno, usporeno, easy.

Drukčijim od ostalih marokanskih gradova koje smo upoznali ga čini i Kasbah les Oudaias, stari utvrđeni dio grada uz okean, koji čine male uličice i plavo-bijele kuće i gdje ćete pronaći i slatko mjesto za popiti čaj uz pogled na okean.

Jedan od najznačajnijih i najljepših prizora Rabata je Hassanov toranj – minaret koji je ostao iza nedovršene i potom zemljotresom srušene džamije koja je trebala biti druga najveća na svijetu u vrijeme izgradnje. Sada su ostali minaret i niz stubova, na blagom uzvišenju iznad ušća rijeke Bou Regreg u okean, i tik uz mauzolej Mohammeda V.

I ovaj mauzolej krase prekrasni mozaici ornamentalnih pločica, zlatni detalji i prekrasna vrata.

4. Fez, sjedište tradicije

Ne znam da li nam je trebalo par dana dok smo se privikli na Maroko, njegove medine, gužvu, ali baš kao i u Rabatu, i u Fezu i njegovoj medini, inače najvećoj od svih, švrljali smo opušteno, istražujući jednu po jednu uličicu tog beskonačnog labirinta, spuštali se i penjali,  uživali na terasama sa pogledom na krovove grada i prekrasne minarete, ispijajući čaj od mente i prolazeći kroz sve što smo vidjeli i doživjeli tih dana. Marokansko voće nam je i dalje bilo potpuno otkriće, kupovali smo kilograme i kilograme, te na svakom koraku uživali u svježe cijeđenoj narandži za skoro ništa novca.

U medini Feza i dalje živi preko 70.000 ljudi, što ju čini i dalje najvećim gradskim središtem bez saobraćaja. Kuće su stisnute jedne uz druge, krovovi se skoro preklapaju, ulice su uske i mračne, prepune zanatskih trgovina i ljudi. Fez je najtradicionalniji od gradova Maroka, vjersko i zanatsko središte, koji, za razliku od Marrakesha, kao da se ne osvrće mnogo na turiste, živeći svojim tempom i puštajući ih da lutaju njegovim ulicama. Savršeno mjesto za ručak i čaj od mente u Fezu je Cafe Clock, smješten na nekoliko nivoa, sa terasom koja gleda na minareta, ovaj cafe – restoran je ujedno i središte kulturnih dešavanja i kulinarskih tečajeva u Fezu.

Obavezne za posjetiti u Fezu su štavionice kože, a najpoznatije su Chaouwara štavionice do kojih ćete lako doći ukoliko samo slijedite miris (ili bolje rečeno smrad). Sa terasa koje ih okružuju možete vidjeti kako izgleda (i miriše) proces izrade najkvalitetnije svjetske kože, koji se ovdje nije mnogo promijenio od srednjeg vijeka. Kada jednom uđete u svijet proizvođača kože, teško ćete izaći bez bar jedne nove kožne jakne ili torbe :).

Smještena usred vreve medine nudeći tako bijeg i mir, nalazi se prekrasna Medersa Bou Inania, vjerska škola (medresa) sa džamijom i prekrasnim minaretom.

Kroz čitavo naše putovanje bili smo u potrazi za najljepšim vratima Maroka, i iako ih je bilo jako mnogo očaravajuće lijepih, nakon dugog probijanja kroz ulice Feza, našli smo ona najljepša, vrata kraljevske palače Feza, koja nije otvorena za javnost, ali su vrata toliko čarobna da vam je dovoljno vidjeti njih.

5. Meknes

Još jedan od nekada kraljevskih gradova Maroka, Meknes je manji i mnogo manje slavan od susjednog mu Feza. Gradić je dosta oronuo i nije toliko atraktivan za turiste, iako ima medinu više je nalik našim pjacevima gdje se prodaje sve i svašta, a najviše jeftina roba. Meknes ima veliki trg prepun restorana koji gleda na zidine nekadašnjeg unutarnjeg dijela grada sa nekada prekrasnim, a sada dosta oronulim i izblijedjelim vratima. Unutar medine se nalazi prekrasna stara medresa, sa čijeg vrha možete vidjeti krovove grada.

6. Volubilis

I za kraj jedan mali izlet u nešto drukčiji Maroko – Volubilis, ostaci antičkog rimskog grada nedaleko od Meknesa. Smješten među zelenim poljima i proplancima, u dolini bogatoj maslinama i bademima, Volubilis potječe još iz trećeg stoljeća i divan je za nekoliko opuštenih sati mira i sunca.

 

Najbolji pokazatelj kako ste doživjeli neko mjesto za mene je da li mu se želim vratiti, a mi smo Maroko napustili vjerujući da hoćemo. Ipak, ostali su nam tepih i jedna prekrasna slika za donijeti sa sobom, tako da razloga imamo više nego dovoljno ;).

Kad jednom naše duge zime prevarite sa malim bijegom u toplije krajeve, poslije već u augustu razmišljate gdje ćete se izgubiti slijedećih zimskih mjeseci. Ukoliko i vi razmišljate o slijedećoj destinaciji, nadam se da nakon ove male priče o našoj avanturi poželite istražiti Maroko, ako ni zbog čeg drugog, bar zbog jagoda.

Fotografije: T.N.

No Comments Yet.

What do you think?

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *