Ja nosim kofer ljubavi…

za mene ne brini..išao bi tekst te stare pjesme, koja iako mi nema nikakvog značaja, povremeno mi se vrti po glavi dok moj kofer i ja idemo na još jedan zajednički put. Moj kofer je moj vjerni saputnik, ponekad mi se čini da ću uskoro početi nositi ga i na izlazak, tek iz navike, da mi nije neobično kretati se bez njega.

I evo nas danas ponovo na putu, u još jednom gradu kojeg nekako osjećamo svojim, jer kad u nekom gradu imate omiljene restorane, parkove i ulice, kad ste u njemu više nego u onom vlastitom, onom kojeg smatrate svojim domom, zar i taj grad nekako ne postane vaš. Možda volim tako prisvajati gradove i jer se onda osjećam manje lutalicom, jer je tako lakše podnositi to da nikada niste kod kuće, jedne ili druge, jer se onda osjećate manje usamljeno…a možda i jednostavno što lako zavolim gradove, što se vežem za mjesta, što gradim uspomene u njima…

 

Sve u kombinaciji: Zara

No Comments Yet.

What do you think?

Your email address will not be published. Required fields are marked *