Velike ljubavne priče: Audrey Hepburn i Robert Wolders

Sa waifish figurom ( mršava i bez previše oblina, ali obično označava gracioznost ), i velikim  smeđim  očima  kao u srne; uskim strukom  i slatkim, vilinskim osobinama; vitkim  tijelom  plesačice od godina treniranja baleta – uvijek  graciozna i uvijek damskog izgleda – teško je povjerovati da ova prelijepa žena, divna iznutra i izvana, da će čekati skoro cijeli život da nađe pravu ljubav – ali kada ju je pronašla, uistinu je bila velika…

Audrey je bila dva puta u braku, obje veze su bile iz zajedničkih interesa. Njena treća i najveća ljubav, Robert Wolders, nije počela drugačije – oboje su doživjeli tragediju u svom životu, i oboje su željeli pomagati ljudima. Oboje su odlučili da žele jednosavniji život.

Prvi susret se dogodio 1980.godine na večeri koju je održao zajednički prijatelj, Robert ( ili Robbie kako ga je Audrey od milja zvala ) je patio poslije nedavne smrti svoje supruge, a Audrey ( po njenom ličnom mišljenju) , „nije bila na sretnom mjestu“. Odmah su se vezali, i shvatili kako imaju mnogo zajedničkog. Ostali su u bliskom kontaktu poslije te noći i konačno, nakon šest mjeseci objavili da su „par“.

„ Upoznali smo se u vrijeme kada smo oboje prošli kroz teške periode, ali znali smo tačno što želimo – zajedništvo“Robert Wolders

„ Bilo da je Audrey bila u farmerkama i sa maramom ili potpuno sređena za dodjelu Oskara – bila je tako lijepa da biste to jedva podnosili.“ André Previn

Preselili su se na Audrey-ino imanje, La Paisible, u Tolochenaz, Švicarska ( udaljeno selo u podnožju Alpa), par je živio pomalo miran i jednostavan život – odgajajući Audrey-inog najmlađeg sina Lucu, njegujući velike vrtove na imanju, i na kraju kada je Luca odrastao, posvećujući mnogo svog vremena UNICEF-u. Robert je opisao njihovu rutinu kao: ustajanje u 7.30, komad tosta sa domaćim džemom koji je napravila Audrey, rad do podne u trpezariji na UNICEF-ovim pitanjima, ručak od povrća iz njihovog vrta, komad sira sa hrskavim hljebom, onda poslijepodne, drijemanje i brza šetnja kroz vinograde preko puta.

„ Ako ću biti iskrena, onda vam moram reći da još uvijek čitam bajke i volim ih više od svega“
„ Najbolja stvar u životu na koju se možete osloniti jeste jedno na drugo“Audrey Hepburn

Njihov život je bio miran, nekomplikovan, i najvažnije osjećali su se „sigurnim i sakrivenim od svijeta“, što je sa obzirom na prethodni život gdje su ih jurili mediji i paparaci, bilo je kao savršeno za Audrey.

Uprkos njihovom intenzivno privatnom životu i bez problema, mediji su često špekulisali o mogućnosti da se njih dvoje vjenčaju. 1989.godine, u intervjuu sa Barbarom Walters, Audrey je opisala 9 godina koje je provela sa Robertom kao najsretnije godine svog života, prije nego je uzviknula „Trebalo mi je dosta dugo!“ Walters je onda upitala zašto se nikada nisu vjenčali, na što je Audrey stidljivo odgovorila „ Mi smo u braku, samo ne formalno“.

1987.godine, Audrey-ina dva sina u se odselila od kuće, a Audrey je službeno imenovana za ambasadora dobre volje za UNICEF. Robbie je pratio Audrey na sve njene UNICEF misije, i dokumentovao putovanja tako što je pravio brojne fotografije Audrey kako neumorno radi na izletima. Većinu svojih godina proveli su marljivo radeći za prava djece, par se polako počeo umarati – Audrey-in najstariji sin, Sean se sjeća kako bi se Audrey teškom mukom zavjetovala da smanji rad za UNICEF i onda rekla, „Ali moram otići još samo na ovo putovanje“.

U septembru 1992.godine, nakon povratka iz Somalije, Audrey se osjećala grozno i vjerovala je da je uhvatila stomačnu prehladu. Poslije nekoliko dana, bol je postala toliko jaka, da ju je Robbie požurio u bolnicu na testiranje.. rezultati su bili sumorni – doktori su otkrili rak slijepog crijeva, koji se proširio na područje stomaka. Doktori su odmah obavili operaciju, međutim, čak i poslije toga, rekli su joj da joj je ostalo malo vremena.

„ Vjerujem u manikir. Vjerujem u sređivanje. Vjerujem u dotjerivanje u slobodno vrijeme i nošenje ruža za usne. Vjerujem u ružičasto. Vjerujem da su sretne djevojke najljepše djevojke. Vjerujem da je sutra novi dan, i ….vjerujem u čuda“.

Audrey-ina jedina želja je bila da se vrate na La Paisible tokom njenih posljednjih sedmica, ali je bila previše slaba da bi letjela putnički avionom, umjesto toga, Robbie je dogovorio sa njenim dragim prijateljem dizajnerom Hubert De Givenchy-em, da posude njegov privatni avion da je prevezu do doma. Cijeli avion je bio ispunjen svježim cvijećem, i Robbie je bio pored Audrey tokom cijelog leta kući.

„ Kako budete starili otkrit ćete da imate dvije ruke, jednu da pomažete sebi a drugu da pomažete drugima“Audrey Hepburn

Sljedećih nekoliko sedmica prošle su baš onako kako je Audrey željela – sa svojim voljenim Robertom i dva sina pored sebe, kratke šetnje u svom vrtu, i tradicionalno porodični Božić. Robbie i Audrey su razgovarali, razmišljali o životu i ljubavi, i shvatili svoju budućnost.

 Audrey Hepburn i Robert Wolders

Audrey je umrla u snu 20.januara 1993.godine, tiho u snu – a Robbie, iako je znao da je to neizbježno, srce mu je bilo slomljeno.
Ubrzo nakon njene smrti, Audrey-in prijatelj i kolega Gregory Peck je recitovao njenu najdražu pjesmu, koju je ona recitovala Robbiju mnogo puta do tada: Vječnu ljubav od Rabindranath Tagore.

Ljubavna priča između Audrey Hepburn i Roberta Woldersa nije bila ispunjena velikim gestovima i razmetljivim pokazivanjem naklonosti – bila je druženje dvoje ljudi koji su doživjeli tragedije i bol u srcima, i shvatili da su najjednostavnije stvari u životu ujedno i najvažnije. Njihova ljubavna priča je izgrađena na prijateljstvu, nježnoj strasti i dubokom cijenjenju ljubavi u njenom najčišćem obliku.

 

No Comments Yet.

What do you think?

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *