Fast love : Da li zaista želimo zaljubiti se u 94 minute i 36 pitanja?

Ovih dana internet su preplavili tekstovi sa naslovima tipa “Zaljubite se u bilo koga sa ovih 36 pitanja”, a tu je čak i igra – test  koju možete proći sa onim u koga se već odlučite zaljubiti. Dok ideja pronalaska jednostavnog recepta (samo 36 pitanja s kojima se u 90 minuta možete zaljubiti u bilo koga (i on u vas), uz dodatak gledanja u oči 4 minute), daje neki vid olakšanja – svi se možemo zaljubiti  i to u bilo koga odaberemo i onda kad smo spremni za to, mene tema dovodi do niza novih pitanja, više zašto bismo to željeli postići, nego da li je zaista moguće.

121405139_optPrije svega, vrijedi spomenuti, da ovo ‘revolucionarno otkriće’ koje ovih dana je popularno na internetu, je zapravo istraživanje koje je dr. Arthur Aron sprovodio još u devedesetim i tada i objavio prve tekstove kao rezultat istraživanja (1997.), i to na temu “The Experimental Generation of Interpersonal Closeness”. Iako neki od sudionika ovog istraživanja (potpuni stranci) jesu se zaljubili jedno u drugo, neki parovi čak i ostali zajedno, predmet istraživanja je bio kako učiniti da se ljudi, čak potpuni stranci, brže otvore i približe jedno drugom, ostvare bolju komunikaciju i pokažu svoju ranjivu stranu – što vodi ka stvaranju intimnosti i povjerenja.

Iako i sama ponekad pomislim da bi bilo divno zaljubiti se u nekog, tako, racionalnim izborom, čini mi se da nam ovo ne daje rješenje za sve naše probleme i bajkovite završetke. Čini mi se da je mnogo teži zadatak ostati zaljubljen, izgraditi i sačuvati ljubav i jedan odnos, nego zaljubiti se, to nam prilično polazi za rukom i ovako, u glavnom nenamjerno i bez racionalnog odabira, istina.

Ukoliko bi ovo otkriće nam trebalo pomoći baš u tome, da umjesto da se zaljubljujemo spontano, pomalo i neracionalno, zaljubljujemo se u osobe s kojima imamo budućnost, kako tačno procijenimo to i pronađemo takve partnere za ovu igru? Prvo sastavimo popis osobina koje bi osoba kakvu tražimo za suživot trebala imati (u mom poslu to se zove RFI i kolega već neko vrijeme ima namjeru objaviti jedan kojim traži dečka za mene, možda je sad vrijeme) , potom raspišemo natječaj, odaberemo kandidata i onda sjednemo za stol 90 minuta, prođemo zajedno kroz pitanja, zaljubimo se i sretno živimo do kraja života? Možda je formula dobra za sredine sa ugovorenim brakovima gdje pomiruje tradiciju i romantične želje, ali u protivnom, ukoliko mi je važno zaljubljivanje kao emotivno i spontano, zašto bih ga odjednom iscenirala i racionalizirala?

Pronalazak prave niti razgovora koja će učiniti da sa nekim podijelimo svoje stavove, strahove, želje, naravno da pomaže izgraditi intimnost i povjerenje, što je ključno za zaljubljivanje i gradnju divnog odnosa, i vjerujem da za osobe koje imaju teškoće u ostvarivanju intimnosti i otvaranju ovakav mali priručnik može pomoći. Ono čto me odbija jeste ideja da gradimo intimnost u 90 minuta. U vremenu kad nam sve postaje express brzo, kad se sve svodi na uštedu vremena i zaobilaženje redova, da li tražimo i fast love? Zar nije ljepota u građenju jednog odnosa, njegovom produbljivanju, međusobnom upoznavanju i otvaranju, otkrivanju naših i njegovih želja, htijenja i razmišljanja, u onom predivnom pronalaženju i prepoznavanju, u stvaranju intimnosti iz dana u dan. Je li više nemamo vremena niti za to?

Dalje, da li je za to zaljubljivanje potrebno samo zajedno odgovoriti na set pitanja da bismo izgradili otvorenost i upoznali se u kratkom roku, zbližili se u 90 minuta, ili je ipak potrebno da nam se odgovori druge strane i  poklapaju bar donekle sa našim vlastitim?  Šta ako po odgovorima vidimo da smo potpuno različite osobe, sa različitim shvatanjima, stavovina, stilom života, vrijednostima i željama? Po meni, odgovori nam mogu pomoći da nekog brže upoznamo, ali ne nužno i da se na osnovu toga zaljubimo. Mogu nam pomoći da na vrijeme shvatimo da smo potpuno nekompatibilni sa tom osobom i da čak i ako postoji fizička privlačnost, taj odnos nema mnogo prostora za rast. Ovdje mi se ovih 36 pitanja čine vrlo korisnim alatom. Postoji još jedan rizik: svi mi prestavljamo sebe ponalo onakvim kakvi bismo htjeli biti, ne kažem da se pretvaramo ili lažemo, to je podsvjesno, vjerujemo da smo takve osobe i vjerovatno se trudimo da to budemo,  što ne znači da ćemo se u konkretnim situacijama i pokazati takvim.

I da se vratimo na početak, čak i ako se zaljubimo u tu osobu, čak i ako smo ‘odabrale’ pravu osobu da se zaljubimo, kompatibilni smo, savršeno smo se pronašli, sve je baš onako kako bi trebalo da bude, da li će neko uskoro pronaći recept kojim će ljudi ostati zaljubljeni, ostati sretni i ostati zajedno. Priče završavaju čak i kad se dvoje vole i kad su zaljubljeni jedno u drugo, a koliko tek priča umire jer umre ljubav.

Za kraj, možete pristupiti zaljubljenosti planirano i racionalno (mada, zašto vam onda treba zaljubljenost), možete odabrati nekog u kog se želite zaljubiti, možete se požuriti s njim kroz igricu da se što prije otkrijete  i zaljubite (94 min) i šta onda kad stignete na cilj? Zar nije ljepota u putovanju?

Nadi

No Comments Yet.

What do you think?

Your email address will not be published. Required fields are marked *